Ovaj fascinantan simbol ljudskog truda, od Like do Dalmacije predstavlja nezaboravan simbol identiteta i umješnosti te marljivosti ondašnjih težaka. Kamena čipka stvorena ljudskom rukom, ostaje danas prevrijedno naslijeđe i otisak identiteta na našim obalnim prostorima kojeg bi bilo više nego uputno sačuvati za buduće generacije.
Ova specifična tehnika gradnje u kamenu predstavlja najstariju tehniku gradnje kamena koja je poznata od prapovijesti do današnjih vremena. Osim svoje specifične arhitekturne skice, suhozidi su i vrijedno eko stanište u kome sklonište nalaze i biljke i životinje (žabe, gušteri, kukci, pčele.) Suhozidna tehnika gradnje temelj je dalmatinskih tradicijskih građevina, od staja, poljskih kućica, torova, pa do podzidova poljoprivrednih površina. Jedinstvena tehnika polaganja kamena bez veziva, očuvala se do danas, tako nema poljoprivredne površine u Dalmaciji koja u svom krajoliku nema barem nekoliko suhozida.
Foto; Golly/bossy blog
Danas se suhozidi nažalost učestalo uklanjaju ili koriste kao atraktivna građa za izgradnju vikenica i apartmana. Velika je to šteta obzirom da kamen nije doživotni resurs, jednom kada se prenamijeni njegova svrha u svrhe betonizacije, kamen je nemoguće vratiti u njegovo prirodno stanište. Stoga su sve brojnije inicijative za očuvanje ove tradicije čije su građevine jedinstvene na svijetu. Tko bi odolio primjerice korčulanskim vrtujcima, kamenim gustirnama ili poljskim kućicama koje ne da narušavaju sklad prirode, već ga dodatno uljepšavaju.
Po svojoj vokaciji i tehnici gradnje, suhozidna tehnika je toliko drukčija od agresivne gradnje golemih betonskih apartmana, ili grozomornih betonskih građevina na nekoliko katova koje se grade domalo na ulazu u more. A onda kao da to nije dovoljno, ti betonski horori se ograde zastrašujućim betonskim zidovima. Za svaki slučaj poruši se sva vegetacija u okrugu od 3 kilometra, smrve se stoljetni borovi, prignječe stare smreče, čempresi, palme rogači bajami i ostala predivna stabla i njeno veličanstvo – betonska miješalica, krene u svoj destruktivan pohod.
Tako pogrešno i promašena strategija u kojoj se ulažu stotine tisuća eura u estetski katastrofalna rješenja, zaboravljajući pri tome da turisti upravo bježe iz svojih betonskih komfornih nastambi u naše obalne krajeve nadajući se tamo pronaći autentično iskustvo baštine. Uostalom malene kamene kućice ili kamene ville koje su skladno uklopljene u okoliš s pripadajućim komforom, čuvajući osamu gosta i ne narušavajući sklad okoliša, mogu uz manja ulaganja postići i bolju cijenu od grotesknih stambenih zgrada koje niču na stijenju, jedna drugoj uredno zaklanjajući pogled.
Pročitajte što su o suhozdima napisali izvrsni korčulanski blogeri Golly&bossi i zahvaljujemo na nekima od fotografija otoka Korčule, koje su nam ustupili. Nadajmo se da će svijest o kamenoj čipki žuljevitih dlanova, opstati i biti vrednovana i priznata kao neizostavan dio hrvatske kulturne baštine.
PROČITAJTE OTOČKI BLOG: golly&bossy u Carstvu suhozida a mi se posve slažemo s ovim uvodom:
Gooly&bossy:
Uvik iznova čudimo se nevjerojatnom paradoksu. Kako to da Vin što živete po svitu uvik ronite gorke suze kad gledate na slikama starinske kuće, meje, štale i jaučete kako je lipo u Staremu kraju, a kad dojdete ovamo, nagradite velikane kuće od pet šest katova s velikanim garažama i parkinzima i dobokun potaracate more???? Dobro, ni baš da to učinu svi, ali svjedoci smo da je Naš prešesni otok pritrpi svakakve devastacije i da se zbog megalomanije pojedinaca često narušava sklad prirode i naslijeđenih arhitektonskih vrijednosti. Istina, ne može suvremeni čovik živit na način kako su živili pokojni stari. Vrimena se minjaju, potribe su drugačije, ali samo oni koji poštuju starinu i djedovinu, dostojni su stvaranja novih prostornih vrijednosti koje uvik pozdravljamo ako nadopunjuju i oplemenjuju zatečene prirodne i arhitektonske datosti.
Izvorni tekst o suhozidima koji je začinjen s izvrsnim golly&bossy blogom pročitajte na hotspots.net.hr