foto; privatan album
Dulji ljetni boravak na našem otoku nakon cjelogodišnjeg prisilnog ljubovanja sa mrskim stresom i smogom, dođe čovjeku nešto poput antiseptika na ranu. I nije samo more to koje liječi, ni spektakularni zalasci sunca, ni neodoljivo biće otoka koje se uvuče pod kožu.. nas proždrljive najviše liječi domaća hrana. I gastro raj!
Obzirom da se tu stalno jedu neke starinske a tako dobre stvari koje nas vremeplovom brzinski vrate u djetinjstvo, prisjetili smo se neki dan tako jedne neobične autohtone slastice kojoj još nije “stajun”, ali je svakako vrijedna spomena.
Pored puste ribe svih oblika, povremenih rožata, mirisnih pašticada, slasnih utopljenika, na brzinu ulovljenih cukarina (a odlično nam idu i ušećereni mindeli i smežurani arancini), mi smo se neki dan prisjetili i blatske lumblije. Poslužila nam ju je naime simpatična teta od 95 godina, koja nas je uvjeravala da se lumblija odlično drži, jer joj ostala smrznuta od prošlih Svih svetih.
Nije je imala kome poslužiti, njeni su daleko i ne posjećuju je. 🙁 Pojeli smo i pohvalili je.
Nije bila uopće loša.
Pa evo kratak zapis o tom neobičnom jelu. Toj vremešnoj dami čiji recept odolijeva stoljećima; nema naime studenta, đaka, ili korčulanskog iseljenika, a da mu lumblija nekako nije doletjela, doplovila ili se dovezla, pomno upakirana u foliju noseći u sebi neodoljivu aromu majčinih ruku, dvi tri njene brižne suze, te mirisa kojeg otočani mogu nepogrešivo detektirati, a koji u sebi sadrži neobjašnjivu esenciju istovremene tuge i ljepote otoka. Jer kad je Korčula u pitanju, te dvije emocije su nekako, neraskidivo isprepletene.
Lumblija – Ne zaboravi me
foto: Turistička zajednica Blato
Na našem prekrasnom otoku Korčuli, blagdan Svih svetih se svetkuje posebnom unikatnom poslasticom koja stoljećima šapće priču o burnoj povijesti otoka i jednoj ljubavi.
Ne oublie pas – Blaćani ne zaboravljaju ovaj gastronomski slatki unikat koji je prema predaji nastao davne 1811 godine u Blatu na Korčuli. Već više od 200 godina, ovaj tradicionalni kolač se spravlja po izvorno sačuvanoj recepturi za blagdan Svih svetih. Lumblija je kolač koji se spravlja od posebnih sastojaka a koji se polako počinju prikupljati preko ljeta . Jedinstvena aroma ovog kolača sastoji se od oraha, limuna, suhica, barema i oraha, a peče se u čast sjećanja na najmilije. Po sastavu i strukturi spada u trajni kolač, te se može bez problema konzumirati i do nekoliko dana od priprave. (U našem slučaju i od nekoliko mjeseci, ako se malo smrzne.)
Priča o nastanku lumblije stara je više od 200 godina. Brojna Napoleonova osvajanja nisu zaobišla ni Dalmaciju, te je po ukidanju Dubrovačke republike, francuska vojska zauzela otok Korčulu koja je potom pripojena kotaru Dubrovnik. Francuzi se nisu dugo zadržali na otoku, svega 9 godina, te je tako 1811 otok prešao pod vlast engleske krune.
Prema legendi otoka Korčule, lumblija je rezultat tužnog ljubavnog rastanka. Kako su francuzi naselili otok Korčulu, tako se u mjestu Blato rodila ljubav između mlade mještanke i francuskog vojnika pekara. Kada su Francuzi morali bježati pred Englezima, zaljubljeni vojnik na rastanku poklonio je svojoj voljenoj otočanki kolač uz poruku: n oublie pas (ne zaboravi). Slatki kolač tako je postao nadomjestak gorkom rastanku u spomen na veliku ljubav otočanke iz Blata i mladog francuskog vojnika.
Priča dostojna filmskog scenarija, franšize ili u najboljem slučaju izvrsne promotivne razglednice otoka.
Osim što se rado degustira kao poslastica za trpezom, ovaj kolač kao simbol ljubavi i svojevrsni čuvar sjećanja je otplovio, preletio i preputovao gotovo cijeli svijet – blatske i veloluške obitelji ga šalju svojoj rodbini u Australiju, Ameriku, i svugde gdje žive raseljeni blaćani i velolučani. Čuvar uspomena i sjećanja na obitelj i najdraže tako se nametnuo kao nezaboravan dio identiteta otoka.
Ako se odučite na posjetu prelijepoj Korčuli, svakako ga isprobajte! 🙂
foto naslovne fotografije: Turistička zajednica Blato